07 / O motivaciji

Način na koji funkcionira naš mozak je prvenstveno u službi održavanja nas samih na životu, a to je nešto što je biološki upisano u naš ljudski gen. Očuvanje nas samih na životu znači da će naš mozak odbijati sve što je neugodno, strašno, čega se bojimo poput svake nove situacije i to tako da nas odgovori od akcije, radnje, tog sljedećeg koraka.

Način na koji funkcionira naš mozak je prvenstveno u službi održavanja nas samih na životu, a to je nešto što je biološki upisano u naš ljudski gen. Očuvanje nas samih na životu znači da će naš mozak odbijati sve što je neugodno, strašno, čega se bojimo poput svake nove situacije i to tako da nas odgovori od akcije, radnje, tog sljedećeg koraka.

Hej hej svima!

Prošlih nekoliko tjedana na moj su Instagram profil stigla mnoga nova lica pa vas je to dovelo i na moj web i odmah vam se u početku današnjeg bloga želim na tome zahvaliti. Nekoliko stotina vas je pročitalo moje zadnje postove i za moje pojmove to je jako puno za nekog tko je tek počeo pisati blog i ako ste nekad u životu započeli nešto novo, prilikom čega ste stavili svoje srce u dlanove i pružili ga drugima, onda znate da je podrška nešto što je najdivnije. Hvala vam na tome od srca i hvala vam što me čitate i slušate.

S obzirom da ne vidim tko mi je s druge strane i komuniciram s vama preko slovca koja vam ovdje ostavljam, voljela bih da mi ostavite pokoji komentar i bilo bi mi drago da mi se javite na Instagramu. 

Današnja tema koju sam odabrala je nešto u što čvrsto vjerujem. Zbog primjenjivanja ovih tehnika i shvaćanja teme o kojoj ću vam pričati, u život mi je stiglo puno uspjeha, lakoće i jednostavnosti, a također sam naučila lišiti se straha, vjerovati sama sebi i slušati instinkte. Riječ je o motivaciji i tome kako je pogrešno shvaćamo. Sjećam se sebe u ranim dvadesetima kad je riječ motivacija i ono što je ona za mene predstavljala bilo glorificirano. Motivacija je nešto što je djeci od najranije školske dobi predstavljeno kao nešto o čemu ovisi njihova akcija i uspjeh te kao nešto što će se jednostavno pojaviti ili ne pojaviti te o čemu svi ovisimo. Tinejdžerima je često nedostatak motivacije glavni izgovor za neobavljanje obaveza, a navikavanjem samih sebe na čekanje motivacije i u kasnijoj, odrasloj dobi često podliježemo pronalasku izgovora zašto se ne možemo natjerati da donesemo neku odluku, da se pokrenemo ili da reagiramo na izazov.

Način na koji funkcionira naš mozak je prvenstveno u službi održavanja nas samih na životu, a to je nešto što je biološki upisano u naš ljudski gen. Očuvanje nas samih na životu znači da će naš mozak odbijati sve što je neugodno, strašno, čega se bojimo poput svake nove situacije i to tako da nas odgovori od akcije, radnje, tog sljedećeg koraka.

Našem mozgu je savršeno divno kad mi sjedimo doma, na kauču, radimo samo stvari na koje smo navikli i bivamo u zoni komfora. Tada nismo ranjivi. Tada smo očuvani. Također tada naš život prolazi pokraj nas, a mi čekamo starost ne živeći svojim punim potencijalom. Stoga, da bismo uspjeli sami sebe izvući iz onoga što nam mozak servira, moramo prvo to osvijestiti i zatim vježbati korištenje alata koji nam mogu pomoći. Mi moramo biti ti koji ćemo preuzeti svoj život u ruke i kreirati ga. Moram vam reći da je shvaćanje i potpuno razumijevanje tog koncepta meni dolazilo postepeno. Nije se dogodio jedan trenutak kad sam doživjela eureka moment i kad mi se upalila lampica. No, kad sam u potpunosti razumjela da ja upravljam svime što se tiče mog života je bilo prije nekoliko godina kad sam saznala da sam trudna i da ne želim više podlijegati strujama koje su me nosile u životu te da me svaka moja odluka može odvesti točno onamo gdje želim biti. Tada sam počela intenzivno raditi na tome da osvijestim kada upirem prste u druge ljude i situacije i da takav mindset eliminiram. Nitko mi nije kriv za ono što mi se događa u životu. Nisu mi krivi niti moji roditelji, niti moj odgoj, niti odluke koje je netko drugi donio umjesto mene, niti niz situacija koje su se dogodile, niti partner, niti dijete, niti svekrva, frendica, sestra, šef itd. Ja sam odgovorna. Ja sam se prepustila, ja sam ljudima dopustila da donose MOJE odluke, ja sam izabrala na situacije gledati negativno i bezizlazno, ja sam izabrala reagirati agresivno, ja nisam postavila granice, ja nisam rekla “ne”, ja nisam radila na sebi.

WOW!!

I umjesto da sam se zakopala u rupu i plakala jer je ta odgovornost jednostavno prevelika, dala mi je MOĆ! Dala mi je krila. Dala mi je slobodu. Puno je lakše ispružiti ruku i okriviti drugog. Jer tada mi sami nemamo odgovornosti. Tada odgovornost prebacujemo sa sebe na nekog ili nešto drugo. No, zapravo što se događa je ono što nitko od nas ne želi. A to je predavanje moći. Mi drugima dajemo moć. Ako nemamo kontrolu nad svojim životom na taj način da ništa nije do nas i sve je do drugih, tako im dajemo moć. Nije li to grozno? Mi tada mislimo da smo se zaštitili jer ne želimo priznati da je sve to bila naša odluka i da je do nas, ali gledajući dugoročno činimo si više štete. Zašto? Jer će to postati tvoja bazna postavka i uvijek ćeš kriviti druge što znači da ništa za tebe ne će biti dovoljno dobro.

Predati svoj život i svoju volju, na kraju, nekome drugome? Sjećam se da je meni trebao trenutak da procesuiram tu premisu kad sam je shvatila. Stala sam u sekundi i zaista sam je pokušala dobro, dobro utemeljiti negdje u sebi tako da je nikad više ne ispustim. Ako su mi svi drugi “krivi”, ja drugima predajem moć nad vlastitim životom jer ja sama ne preuzimam odgovornost. Ako slušate ovo, pauzirajte. Ako čitate, zastanite.

Motivacija je stoga, jedna velika laž. Za mene ona ne postoji u smislu nečeg što će doći i motivirati nas na boljitak. Ona se javlja tek kao drugi korak, ne kao prvi. Motivacija ne će doći kao unutarnji poriv za započinjanjem nečeg. Ona će doći tek kad napravimo prvi korak, kad se pokrenemo, kad ustanemo iz kreveta, kad nam se podigne adrenalin, kad postignemo radnu temperaturu i radimo.

Na tu temu postoji knjiga koju preporučam, od Mel Robbins “Pravilo 5 sekundi”. Autorica opisuje kroz svoju svoju ranjivu priču i priče drugih osoba kako se uspjela izvući iz sloma, bankrota i vrtloga u kojem se našla kad je dotaknula osobno dno. Govori kako nas od želje da budemo bolji, preuzmemo odgovornost i konačno donesemo tu odluku koje se bojimo do akcije dijeli samo 5 sekundi. U realnom životnom primjeru to bi izgledalo kao kad znamo da moramo ustati u jutro iz kreveta da se spremimo na vrijeme, da djeca stignu jesti i u vrtić ili školu, ali svejedno u trenutku zvonjave alarma odgodimo vrijeme ustajanja. Takve odluke na dnevnoj bazi donosimo milijun puta. Dakle, sljedeći puta kad vam u glavu uđe genijalna ideja za vaš sljedeći poslovni pothvat, za prvi korak, za početak vježbanja, za zdraviji obrok, za ulaganje u nešto što za vas ima benefit ali i rizik, brojite u nazad od 5 do nule… 5, 4, 3, 2, 1 i krenite. Autorica sve skupa objašnjava i na znanstvenoj razini. U trenu kad dio našeg uma osmisli neku super ideju koja bi mogla dovesti do rasta ali predstavlja određeni rizik kao i sve u životu, onda naš mozak, da nas zaštiti kreće u niz izgovora zašto to baš nije dobro, što će nam se sve dogoditi krenemo li u to i kako to zapravo uopće nije dobra ideja. A ako u tih 5 sekundi jednostavnim brojanjem prebacimo zaposlenost mozga na prefrontalni korteks ili čeoni režanj, izveli smo trik i puno lakše ćemo se pokrenuti. Radi se jednostavno o prebacivanju pažnje s jednog dijela mozga na drugi. Pročitajte knjigu, sigurna sam da će vas oduševiti.

Zato vam želim da sljedeći puta kad poželite izgovoriti da nemate motivacije za ništa i da se zbog toga ne možete natjerati, pokušajte sami obaviti sa sobom jedan iskreni razgovor i pokušajte svjesno ipak napraviti taj prvi korak koji vas plaši. Jer, vaš um s vama igra igru koja vas vjerojatno košta puno divnih iskustava koja se događaju samo van zone komfora. Bilo bi mi super kad biste mi ostavili u komentaru koja je jedna stvar koju ste uspjeli postići ili korak koji ste napravili nakon ovog posta i na koji ste jako ponosni, a uspjeli ste zbog primjenjivanja ove tehnike Mel Robbins!

Nadam se da se čujemo!

Do tada, zahvalite si što radite na sebi, a od mene hvala što ste tu!

There are 4 comments

  1. Ti si meni rock star 🤟
    Obožavam pravilo 5s, kad god me zatrpaju izgovori zašto je ‘bolje’ da preskočim vežbanje, odbrojim u sebi i samo krenem. Zdravlje nema cenu.
    ♥️

  2. B R I LJ A N T N O !! Samo tako naprijed! Snažno,jako i Hrabro!!….i emocionalno,senzualno….i empatično! Bravo i Hvala, za prvi,najvažniji korak!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *