02 / Prisutnost

IMG_2741
IMG_2737

Hej ekipa! 

Ne ću raditi veliki uvod jer cijenim vaše vrijeme i hvala vam što ste ga odvojili da svratite ovdje i pročitate što sam vam namijenila reći. Najavila sam na svom Instagramu da ću vam pričati o prisutnosti i o tome kako ništa u životu ne čini osobu zadovoljnom i ispunjenom kao prisutnost. I to je točno. Nema tih novaca, postignuća, materijalnih stvari, ostvarenih ciljeva, putovanja, ljudi, događaja, hrane i pića koje mogu ispuniti naš život ako nismo prisutni. Dopustite mi da vam ispričam svoju priču.

Od otprilike srednje škole krenula sam stremiti savršenstvu. Mislila sam da je čovjek uspješan ako je savršen, da su perfekcionisti oni koji će dostići velike uspjehe u životu i da je tu normu tj. visoko postavljenu ljestvicu u načinu obavljanja stvari i ponašanju nešto što je prijeko potrebno imati želim li sretan život. Zadržala sam taj mindset i kroz studij, ali sve više sam osjećala frustraciju situacijama u životu i okolinom jer nisu ispunjavali ili se nisu mogli uklopiti u moju perfekcionističku normu. Bila sam ljuta i na sebe jer to nisam mogla niti ja sama, ali si to nisam htjela priznati. Gurala sam i forsirala neke stvari, u potpunosti neispunjena procesom i ishodom. Planirala sam kako ću “kad završim faks”, ili “kad se odselim od roditelja” ili “kad budem zarađivala svoj novac”… Postala sam zarobljenik vlastite ideje o idealnom životu, poslu, trenutku, partneru, roditeljima. Čekala sam da dođe taj savršeni život i nikad nisam bila u potpunosti sretna s onim trenutnim. Da se razumijemo, ja sam “klasa optimist” i nisam mrgud, no u tim godinama moje misli su uvijek bile ispred vremena koje sam živjela. Nikad u “sada”, jer sam očekivala kako će ono buduće vrijeme donijeti neko ostvarenje, olakšanje, sreću i ispunjenje. 

I onda sam ostala trudna, usred vrlo teške godine na poslu. Godine koja je promijenila sliku moje radne svakodnevice. Trudnoća je došla u pravi čas jer sam trebala pauzu. Malo po malo, uživajući u toj trudnoći, naučila sam što znači moć sadašnjeg trenutka. 

Prisutnost. Ne razmišljanje o “jučer” ili “sutra”. Samo bivanje u “sada”. Zapisivala sam svoje misli o svojoj trudnoći u dnevnik nekoliko puta tjedno. Sve što sam radila bilo je zbog moje bebe. Ja sam se trebala osjećati dobro zbog svoje bebe, a onda sam shvatila da to želim i zbog sebe. Iz iste te prisutnosti i svjesnosti počela sam živjeti low tox jer sam počela svjesno odlučivati što od proizvoda smije prijeći moj kućni prag. Ali, na istom principu sam krenula izbacivati i toksične ljude, odnose, misli. Sve!

Dolaskom Sofi, ti trenuci prisutnosti za mene su bili način povezivanja s bebom, ali i dobar način olakšavanja samoj sebi u danima koji su bili teški. Prvi dani majčinstva za vrijeme prvog lockdowna, nekolicina vrlo snažnih potresa i postporođajna anksioznost za mene su bili vrlo intenzivni i teški. Budila sam se usred noći s napadajima panike, nisam mogla sama ostati doma, konstantno sam bila zabrinuta i ta težina svega ponekad je bila prevladavajuća. Vježbanje prisutnosti, vraćanje u trenutak, sažimanje misli, disanje, meditacija, eterična ulja i pisanje zahvalnosti je ono što je za mene bilo ključno. I danas, kad me obeshrabre svakodnevica, dva aktivna posla, vrlo aktivna 1,5 godišnja djevojčica i teški dani, sjetim se samo jednog: prisutnosti. 

 

Prisutnost i zahvalnost čine sve što imamo
— sasvim dovoljnim.

Osvrnemo li se na činjenicu da smo sada ovdje, živimo ovaj život, imamo sve ljude oko sebe koje imamo, radimo to što radimo, osjećamo se kako se osjećamo — to je naša stvarnost. Ona se ne će promijeniti forsiranjem nečeg drugačijeg, već ćemo pritom samo izgubiti energiju i stvoriti frustraciju. Život nikada ne ostvaruje ono što još u ovome trenutku nismo spremni primiti. Ako nismo spremni uživati u ovome što imamo, ne ćemo znati uživati niti u onome što želimo. Stremiti nečemu je dobro, imati ciljeve je dobro, gledati u naprijed i raditi za budućnost je dobro, ali istovremeno je potrebno znati uživati u svemu što imamo sada.

Naučila sam da je potrebno uživati u procesu rasta, da je potrebno sebi dozvoliti da u nečemu budemo početnik, da su želje nešto što je uvijek prisutno u ljudskom životu, no ako samo želimo, uvijek ćemo željeti još više i više. No, ako naučimo biti prisutni u “sada”, naučit ćemo što znači biti zadovoljan i što znači ljepota života.

Toplo preporučam knjige na tu temu
Moć sadašnjeg trenutka, Eckhart Tolle
Ichigo Ichie- japansko umijeće življenja u trenutku, Héctor García (Kirai) i Francesc Miralles

Vježbajte prisutnost. U najtežim trenucima i u kaosu majčinstva najbolje se vidi kakvu moć ima prisutnost. I želim da znate, ja ponekad uspijem, ponekad ne. I to je ok. No, bitno je da mi sada, moj mozak ipak prizove prisutnost, pa tako u kaosu dana ipak većinu puta odaberem ne reagirati eksplozivno, ne viknuti, ne biti toksična u svojim riječima i postupcima. Biram biti tu, biram udahnuti, zaista pogledati svoj stan prepun neopranog suđa, nepospremljene igračke, neoprani veš, cendravu Sofi i ipak zahvaliti na svemu, nju uzeti u ruke, razumjeti njene načine komunikacije i izdahnuti.

Ljubim vas, Petra